1596.jpg

Imao je samo pet godina kada je te 1973. godine počeo da se takmiči u kartingu.

Sa 22 godine je pobedio u Formuli 3, što mu je širom otvorilo vrata Formule 1.

 Tokom karijere je dva puta bio šampion Formule 1, i to u sezonama 1998 i 1999. Ostvario je 20 pobeda, na podijumu bio 51 put, a 26 puta je imao pol poziciju. Da dodamo i da je 25 puta odvezao najbrži krug u nekoj trci.

Dvostruki šampion sveta

Mika Pauli Hakinen rođen je 28. septembra 1968. godine u mestu Vanta.

Prvi tim u F1 mu je bio Lotus. Već godinu dana kasnije, 1993. godine, prešao je u Meklaren gde je bio test vozač. Kako je te godine tim napustio Majkl Andreti, Hakinen je dobio priliku da vozi trke, zajedno sa timskim kolegom Ajrtonom Senom. I već u prvog trci je pretekao Senu u kvalifikacijama, što je bila prvorazdredna senzacija.

Sena je 1994. godine otišao u Vilijams, a Finac postao prvi vozač ekipe. Godinu dana kasnije u Australiji je doživeo tešku nesreću i jedva ostao živ.

Sa Meklarenom do 1997. godine nije imao pobede, praktično imao je osrednje rezultate.

Preokret je nastao kada je Meklaren doveo jednog od najcenjenijih inženjera Ejdrijana Njuija i uzeo Mercedesove berilijumske motore. Naredne dve sezone je bio šampion.

Za titulu se borio i 2000. i 2001. godine, ali je gubio od Mihaela Šumahera.

Iznenada, 2002. godine je objavio da odlazi na jednogodišnju pauzu. Ubrzo taim, objavio je da se povlači iz Formule 1.

Rivalstvo sa Mihaelom Šumaherom

Svih tih godina Hakinen je imao veliko rivalstvo sa Mihaelom Šumaherom.

Nemac je dve od svojih sedam titula osvojio 1994. i 1995. godine, a onda je postio do 2000. godine.

1998. godina

U 1998. godini gledali smo pravu dramu za šampionsku titulu. Posle devet trka Hakinen je imao svega dva boda više od Šumahera.

Dve trke pre kraja obojica su imala po 80 bodova.

Na VN Luksemburga Šumaher je krenuo sa pol pozicije, ali ga je Hakinen obišao posle sjajne strategije i izlaska po drugi put iz boksa.

Uoči poslednje trke u Japanu Hakinenu je bilo dovoljno drugo mesto, čak i u slučaju pobede Nemca bio bi šampion jer su obojica imala po sedam pobeda, ali Finac više drugih mesta.

Start su obeležili veliki problemi, prvo je Jarno Truli imao problem na startu, a posle ponovljenog starta i Mihael Šumaher, kome se ugasio motor. Nemac je na trećem startu morao da krene sa poslednjeg mesta, a kasnije je odustao nakon pucanja gume. Hakinen je titulu začinio pobedom na Suzuki.

1999. godina

Loš start Meklarena u 1999. godini nije omeo Hakinena da se ubrzo nađe na vodećem mestu vozača i stekne prednost ispred Šumahera.

Uoči trke za VN Britanije Hakinen je imao osam bodova više. Na toj trci je odustao, ali je Šumaher doživeo težak udes i slomio nogu. Kako se nije znali da li će Nemac moći da nastavi sezonu, Ferari je sve snage usmerio ka drugom vozaču Ediju Irvajnu.

Hakinen i Irvajn su se praktično smenjivali u vođstvu posle svake trke.

Na pretposlednjoj trci se vratio Mihael Šumaher, u situaciji kada je Irvajn imao samo dva boda manje od Hakinena.

Šumaher je propustio Irvajna četiri kruga pre kraja, Hakinen je bio treći, pa je Irvajn stekao četiri boda više uoči poslednje trke.

Usledila je drama, prvo su obojica vozača Ferarija diskvalifikovana, što je značilo da je Hakinen šampion, ali je posle žalbe Italijana, ta odluka promenjena.

Hakinenu je samo pobeda u Japanu donosila titulu. Čak i da je Irvajn bio drugi, obojica bi imala isti broj bodova, ali je Finac imao jednu pobedu više.

Šumaher je krenuo sa pol pozicije, ali ga je Hakinen u prvoj krivini pretekao i do kraja trke nije ispuštao vođstvo. Irvajn je završio kao treći, pa je Hakinen sa dva boda više od njega postao šampion.

2000. godina

Ferari je uoči 2000. godine uložio ogromna sredstva i doveo vrhunske inženjere.

Šumaher je sjajno startovao i stekao maksimalnih 30 bodova posle tri trke, a Hakinen uzeo ssamo šest bodova. Iako se Kultard istakao kao najozbiljniji protivkandidat Šumaheru, usledio je deo sezone u kome se sve okrenulo u korist Finca. Pa je tako posle 11 trka situacija bila neverovatna – Hakinen je imao 56 bodova, a Šumaher i Kultard po 54.

Hakinen je zabeležio dve pobede, između ostalog i u Belgiji nakon preticanja koje je proglašeno za najbolje u F1 svih vremena. Četiri kruga pre kraja Hamilton je disao za vrat Šumaheru, ali nikako nije uspevao da ga prestigne, a onda je iskoristio zavetrinu zaostalog vozača Rikarda Zonte, i dok ga je Šumaher obilao sa spoljne strane, Hakinen je sa unutrašnje obišao obojicu i stao na čelo trke.

Četiri trke pre kraja Hakinen je imao 74, a Šumaher 68 bodova. Međutim, Nemac je dobio poslednje četiri trke i okitio se titulom. Presudna trka dogodila se na VN SAD, u pretposlednjoj trci, kada je Hakinen odustao zbog kvara na motoru. Šumaher je tako posle 21 godine doneo Ferariru titulu u konkurenciji vozača.

2001. godina

Ferari je od starta sezone pokazao da je daleko bolji bolid od Meklarena. Hakinen je od prve trke bio dekoncentrisan i već tada su mnogi pričali da će se povući. Završio je sezonu kao peti, i odmah objavio da pravi pauzu.

Najčuvenije preticanje u istoriji F1

Finac je kasnije pričao i da mu Šumaher nije čestitao na neverovatnom preticanju „preko Zonte“. Štaviše, ni reč nije rekao o tome.

Ipak, uprkos velikom rivalstvu nakon svega i dalje je ostao pun poštovanja prema veličini Nemca, koji se od 2013. godine bori za život posle teške nesreće u Alpima.

„Mihael je ekstremno dobro kontrolisao bolid. Davao je sve što je mogao i bilo je mnogo tehničkih elemenata njegove vožnje koje sam izuzetno poštovao. Bio je odlučan, nikad nije odustajao, bez obzira na sve. Znao je da je trka gotova tek kada vidi zastavu na cilju, ne pre toga. To sam zaista poštovao. Uvek je vozio do kraja, uvek su mu kočioni diskovi bili ‘u crvenom'. Kada je u pitanju taktika, nekada je koristio ekstremne defanzivne metode na stazi i u poslednjim krugovima je pravio neke ekstremne poteze. Ako tokom trke jeste ostavljao mali prostor između točkova, na kraju trke mu malo kontakta ništa nije značilo“, govorio je veliki Mika Hakinen.

Život posle Formule 1

Pored svog rada u autoportu i motosportu, Hakinen se bavio i drugim interesima. Radio je kao televizijski komentator za trke Formule 1 i bio je uključen u različite dobrotvorne poduhvate.

Izvan svog profesionalnog života, Hakinen je bio uključen u nekoliko ličnih poduhvata. On je strastveni kolekcionar starih automobila, a bavio se i avijacijom, stekao pilotsku dozvolu i učestvovao na raznim aeromitinzima.

Poslednjih godina Hakinen je postao uticajna figura u svetu biznisa. Radio je kao glavni govornik i konsultant za različite kompanije, a svoje iskustvo profesionalnog sportiste koristio je da inspiriše druge da postignu svoje ciljeve i prevaziđu izazove.

Formula 1 Izvor: Instagram/f1paddockclub

(Kurir.rs / Lajk.rs)